Oratio ad sanctum Petrum Sancte et benignissime Petre, fidelis pastor ovium Dei, princeps apostolorum, princeps tantorum principum, qui ligas et solvis quod vis, qui sanas et resuscitas quem vis, qui das regnum caelorum cui vis; magne Petre, magne, tot et tantis donis ditate, tot et tantis dignitatibus sublimate: ecce ego pauperrimus et infimus homuncio, multis et gravibus aerumnarum circumdatus angustiis, miserabiliter idigeo auxilio tuae benignae potentiae, sed nec os meum habet verba, Quibus necessitatem meam sicut ipsa est exprimat, Nec cor meum habet devotionem, Quae de tam infimo ad tuam tantam sublimitatem attingat. Iterum atque iterum conor mentem meam torpentem concitare et dissolutam per inania restringere, sed omnibus viribus collectis nec torporis sui tenebras quas contraxit de sordibus peccatorum suorum potest erumpere, nec in eadem intentione diutius valet consistere. Heu me miserrime miserum! Ita quippe est; Non est simulatio, ita est. Quis ergo subveniet misero, qui nec valet exhibere tribulati vocem nec dolentis mentem? O magne Petre, si clamor tribulationis meae non ascendit usque ad te, respectus tuae pietatis descendat usque ad me. Dirumpat duritiam meam, scindat tenebras meas, circumspiciat aerumnas meas. Respice, benigne pastor, commissi tibi gregis ovem et miserere miserabiliter laborantem, et non quantum sua mala exigunt, sed quantum permittunt orantem. Ecce enim ante fidelem pastorem iacet et gemit morbida ovis, coram Domino pastoris et ovis. Fugitiva redit, erroris et inoboedientiae veniam petit. Pio et medico pastori morsus luporum et scissuras vulnerum quae errando incurrit et ulcera quae longa incuria nutrivit revelat; et misereri sibi, dum adhuc spiritum trahit, plus miseriam suam coram misericorde pastore Expandendo quam obsecrando exorat. Pastor bone Petre, Ne sis exoratu difficilis, Ne avertas misericordias oculos. Respice precor, ne abicias paenitentem, Ne differas exaudire supplicantem. Quia enim fastidivit salutifera pascua, languet defectu virium; quia indulsit pestiferi, torquetur attractu morborum. Adulta ulcera et illisa vulnera, putrescendo peiorata, cito eam trahunt ad mortem. Lupi iam gustato eius sanguine, expectantes abiciendam in insidiis latent. Inimicus eius „tamquam leo rugiens circuit, Quaerens" eam ut „devoret." Pastor fidelis, converte oculos tuos ad eam et recognosce tibi commissam. Si enim erravit, tamen Dominum et pastorem non negavit. Inspice in faciem eius et adverte signum Domini tui et eius. Si sub tanto squalore non agnoscis Faciem lotam et candidatam in fonte Christi: Agnosce vocem confessionis sub nomine Christi, qui ter interrogans, utrum eum amares, tibi ter confitenti dixit: „Pasce oves meas." Certe amator est ovis, qui ante commendationem sic discutit amorem pastoris. En confiteris te amatorem eius, Et haec confitetur se ovem eius. Cur ergo spernis ovem, pastor eius? Petre, pastor Christi, Recollige ovem Christi. Dominus tuus imposuit in humeros suos gaudens quaesitam et inventam; Ne repellas redeuntem et supplicantem. Dominu semit eam sanguine suo nondum natam; Pastor eius, ne vilipendas iam renatam Et tam diligenter tibi commendatam. Heu, quamdiu non sentiet se receptam, Curatam, refocillatam! O sancte Petre, Si te non movet nomen pastoris et ovis, moveat te nomen apostoli, principis apstolorum, et nomen christianae animae. Nempe haec est ovis a me tibi oblata, anima mea baptismo Christi regenerata. Haec vulnera quae dixi, haec ulcera, haec scissurae non sunt ovinae carnis, sed sunt spiritus rationalis. Haec fames, hi defectus virium, haec tortiones non sunt pecorini ventris, sed sunt humanae mentis. Hi lupi et hi leones, non sunt quadrpudes, sed daemones. Haec tanta mala paupertas est virtutum et coacervata peccata. Quia igitur nondum sentio me exauditum, urgentibus angustiis a principio repetam narrationem meam et multiplicabo orationem meam. Exponam coram ianitore regni caelorum et principe apostolorum fidelem animam, miseram sub regno peccatorum, ad regnum caelorum inhiantem, et hoc Petrum ianitorem regni caelorum et principem apostolorum invocantem. Ecce, ergo misericors Petre, coram te exhibeo animam meam nervis virtutum dissolutam, catenis vitiorum ligatam, pondere peccatorum aggravatam, delictorum sordibus foedatam, discissam vulneribus daemonum, putridam et foetidam ulceribus criminum, his et aliis gravibus malis quae melius me vides obrutam, oppressam, circumdatam, obvolutam, bonorom omnium relevamine ut cernis destitutam. Ecce miseram animam et misericordem apostolum Petrum coram misericorde Deo, qui apostolo Petro misericordiam fecit, praecepit et faicendi potestatem dedit. Ecce miseria et ecce misericordia: misericordia Dei et Patri apostoli eius, miseria animae Deum confitentis. et Deum et Petrum vocantis. Ergo miseria premet diutius animam ad Deum et Petrum respicientem et videbit hoc misericordia Dei et Petri? O Deus et tu maior apostolorum eius: quae est haec miseriae meae immanitas, Si non potest adversus eam misericordiae vestrae immensitas? Aut si potest sed non vult: quae est haec enormitas culparum mearum, quae excedit multitudinem miserationum vestrarum? An quia cuncta quae peccavi non confiteor? En cuncta quae scitis me peccasse, vera esse confiteor. An quia nec sufficienter paenitendo nec malis bona rependendo satisfacio? Utique sic est, fateor, sed haec est ipsa miseria qua torqueor. Ergo quo plus coartat miseria, plus lenta erit misericordia? O inauditum verbum a misericorde in supplicantem! Sed intelligo, iuste Deus, intelligo quid respondeas animae meae. Merito patitur quod sponte subiit, et digne non exauditur quae non oboedivit. Heu desperationis amaritudo! Agnosco certe, agnosco hanc esse sententiam iustititae, non misericordiae. Quis vocavit iustitiam in causam meam? Cum misericordia mihi sermo erat, non cum ea. Panem misericordiaem mendicat a te, Deus, in tribulatione aerumnosa anima mea: cur lapide iustitiae perstringis ossa eius? Misericordia tua, misericors Deus, per merita et intercessionem beati Petri, dilecti apostoli tui, acceleret et eruat eam, dimittendo peccata eius. Sancte Petre, princeps apostolorum, per misericordiam tibi factam Et potestatem tibi datam: solve vincula eius, sana vulnera eius. Libera eam de miseria regni peccatorum et introduc eam in beatitudinem regni caelorum, ut tecum gaudens, gratis agens, Laudet Deum in saecula saeculorum, amen. | Molitva svetomu Petru Sveti i dobrostivi Petre, vjerni pastiru Božjega stada, apostolski prvaku, prvi među prvacima, koji svezuješ i odrješuješ ono što želiš, koji ozdravljaš i podižeš onoga koga želiš, koji daješ kraljevstvo nebesko onomu komu želiš; veliki Petre, velik si jer si primio tolike darove i jer si uzdignut na toliko dostojanstvo: a gle mene, najbjednijega i najgorega čovječuljka, koji je obavijen mnogim i teškim jadima i mukama, ja u svojoj bijedi trebam pomoć tvoje dobrostive moći. No, moja usta nemaju riječi kojima bih izrekao kolika je moja potreba, niti je moje srce tako pobožno da iz svojega dubokog bezdana dospijem do tvoje velike uzvišenosti. Stoga iznova pokušavam protresti i sapeti svoj tupi duh koji luta ispraznim stvarima. Svim se svojim silama trudim, ali nikako ne uspijevam pobjeći od tama svoje tuposti koje su me obuzele zbog prljavština mojih grijeha, niti mogu dugo izdržati u toj svojoj dobroj nakani. Jao meni najbjednijemu na svijetu! To je upravo tako, i nije varka, nego je baš tako. Tko li će onda pomoći bijedniku, koji uopće nije u stanju ni izreći svoju nevolju, a ni pokazati bol svoje duše? O veliki Petre, ako se vrisak moje nevolje ne uzdigne k tebi, neka se barem pogled tvoje samilosti spusti k meni. neka tvoj pogled probije moju tvrdoću, rasprši moje tmine. Svrni svoj pogled na moj jad. Dobri pastiru, pogledaj ovu ovcu tebi povjerenoga stada, smiluj se milostivo radniku i molitelju ne onoliko koliko zahtijevaju, nego onoliko koliko dopuštaju njegove zloće. Evo pred svojim vjernim pastirom, pred licem Gospodara pastira i ovce leži i uzdiše bolesna ovca. Izgubljena je bila, ali se vratila i moli za oprost svojih pogrješaka i neposlušnosti. Dragom pastiru liječniku pokazuje ugrize vukova i duboke rane koje je lutajući zadobila, i gnoj koji se skupio zbog dugotrajne nebrige. Ona moli da joj se smiluje dok još diše, i to traži pred milosrdnim pastirom više razotkrivajući svoju bijedu negoli žarko moleći. Petre, dobri pastiru, ne budi grub s ovcom koja te moli, ne odvraćaj svoje milosrdne oči. Molim te, pogledaj i ne odbacuj skrušenu grješnicu, ne oklijevaj i usliši moliteljicu. Odvratni su joj već dobri pašnjaci, i sva je malaksala svojim silama. Prepustila se nezdravom životu i muči se zbog bolesti kojima se zarazila. Čirevi puni gnoja, otvorene rane i smrad raspadanja brzo je guraju u smrt. Vukovi su već kušali njezinu krv, skrivaju se i čekaju da je uhvate u zamci. Njezin neprijatelj „kao ričući lav obilazi" tražeći da je „proždre". Vjerni pastiru, upravi svoje oči prema njoj i priznaj da ti se povjerila. Ako je već i griješila, ipak nije nijekala Gospodina i pastira. Prouči njezino lice i vidi znak Gospodina svojega i njezina. Ako zbog tolike ružnoće ne prepoznaješ lice oprano i obijeljeno Kristovim zdencem, prepoznaj barem glas ispovijesti njezine vjere u Kristovu imenu. On je i tebe triput pitao ljubiš li ga i tebi, koji si triput ispovjedio svoju vjeru, rekao je: „Pasi ovce moje." Zasigurno ljubi ovcu onaj koji, prije negoli je povjeri pastiru, provjerava njegovu ljubav. Ti si ispovjedio da ga ljubiš, a ona ispovijeda da je njegova ovca. Ako si njegov pastir, zašto li onda prezireš ovcu? Petre, pastiru Kristov, skupi Kristovu ovcu. Tvoj Gospodin stavio ju je na svoja ramena, nakon što je tražio i našao. Ne odbaci je sada kad ti se vraća i moli te. Gospodin ju je otkupio svojom krvlju prije negoli je bila rođena. Njegov si pastir i ne smatraj je ništavnom sada kad je ponovno rođena i kad ti je predana u ljubavi. Ah, koliko li dugo ona još ne će osjećati da je prihvaćena, zbrinuta i okrijepljena? O sveti Petre, Ako te ne pokreće ime pastira i ovce, neka te pokrene ime apostola, apostolskoga prvaka i ime kršćanske duše. Uistinu duša ponovno rođena Kristovim krstom ovca je koju ti prinosim. One ozljede, koje sam spominjao, gnoj i rane nisu u tijelu ovce, nego su u razumnom duhu. Ona glad i malaksalost, one muke ne nalaze se u utrobi ovce, nego u ljudskomu duhu. Oni vukovi i lavovi nisu četveronošci, nego demoni. Sva su ta zla nedostatak krjeposti i nagomilani grijesi. Budući da još uvijek ne osjećam da sam uslišan, a nevolje me i dalje pritišću, uvijek ću iznova ponavljati svoju pripovijest i povećavati svoje molitve. Donosim pred vratarom kraljevstva nebeskoga i pred prvakom apostolskim svoju vjernu dušu, bijednu i podvrgnutu kraljevstvu grijeha, a koja žudi za kraljevstvom nebeskim i zato zaziva Petra, vratara kraljevstva nebeskoga i prvaka apostolskoga. Evo, milosrdni Petre, pred tobom razastirem svoju dušu. Izdale su je snage krjeposti, vezana je lancima poroka, pritišće je teret grijeha, sva zaudara smradom prijestupa, izmrcvarena je ranama demona i sagnjila zaudara gnojem zlodjela. Ti vidiš bolje od mene da je ovim i drugim zlima moja duša zasuta, pritiješnjena, obuhvaćena i ovijena, a također uviđaš kako je lišena olakšanja sviju dobara. Evo bijedne duše i milosrdnoga apostola Petra pred milosrdnim Bogom koji je iskazao milosrđe apostolu Petru te mu je zapovjedio i dao vlast da iskazuje milosrđe. Evo bijede, evo milosrđa: milosrđe Božje i Petra, njegova apostola, a bijeda duše koja ispovijeda Boga i zaziva njega i Petra. Tako bijeda već duže pritišće dušu koja svoj pogled upravlja prema Bogu i Petru te se ona pita hoće li vidjeti milosrđe Boga i Petra. O Bože, i ti prvi među apostolima, kakva li je neljudskost moje bijede ako je neizmjernost vašega milosrđa bespomoćna protiv nje? A što ako može, a ne želi: kakva li je to onda veličina mojih krivnji da nadilazi bogatstvo vašega milosrđa? Zar možda zbog toga što ne ispovijedam sve ono što sam sagriješio? No, ja ispovijedam da je istinito sve ono što znate o mojim grijesima. Ili, možda zbog toga što ne vršim pokoru te ne činim zadovoljštinu, nadoknađujući zlo dobrim? Ali ja priznajem sve to i to je upravo bijeda koja me muči. Hoće li me onda još više gušiti bijeda, i biti još sporije vaše milosrđe? O, ta se riječ ne može čuti kod onoga koji je milosrdan spram onoga koji moli! No, shvaćam, pravedni Bože, shvaćam što ćeš odgovoriti mojoj duši. Zaslužujem patnju, jer sam slobodno sagriješio, i nisam dostojan da budem uslišan, jer sam bio neposlušan. Ah, kakve li gorčine očaja! Priznajem, uistinu, priznajem da je to pravorijek pravednosti, a ne milosrđa. No, tko li je pozivao pravednost u moju obranu? Ja sam govorio o milosrđu, a ne o pravednosti. Jadna moja duša u svojoj nevolji prosi kruh milosrđa od tebe, Bože: zar ćeš kamenom pravednosti lomiti njezine kosti? Tvoje milosrđe, Bože milosrdni, Po zaslugama i zagovoru blaženoga Petra, tvojega predragog apostola, neka joj što prije dođe i oslobodi je, otpuštajući joj njezine grijehe. Sveti Petre, prvače apostola, zbog milosrđa koje ti je iskazano i vlasti koja ti je dana: razriješi njezine okove, iscijeli njezine rane. Oslobodi je od bijede kraljevstva grijeha i uvedi je u blaženstvo kraljevstva nebeskoga, da se s tobom raduje, zahvaljuje i hvali Boga u vijeke vjekova. Amen. |
