Category Archives: Vijesti

Preminula Branka Balen

OSIJEK, 07. 09. 2009, GALERIJA LIKOVNIH UMIJETNOSTI OSIJEK, RAVNATELJICA BRANKA BALEN... snimio GOJKO MITIÆ

Obavještavamo sve članove Udruge, prijatelje, znance i kolege da je naša dugogodišnja i zaslužna članica Branka Balen, povjesničarka umjetnosti, ravnateljica Muzeja likovnih umjetnosti i muzejska savjetnica, preminula nakon duge i teške bolesti, u petak, 21. kolovoza 2015. godine.

Komemoracija njoj u čast bit će održana u utorak,  25. kolovoza u 10, 30 u Muzeju likovnih umjetnosti, a pokop istog dana u 13, 00 na Novogradskom groblju u Osijeku (kod OLT-a).

Stepinčeva svetost očima svjedoka

 

2dkjtxv-800x600

 

Ima svetaca pored kojih gluhi prolazimo i srca nam se ne trza na njihovu veličinu, ali postoje i oni koji su nas odabrali i čiji pijev samo mi prepoznajemo. Tako je u moj život ušao blaženik Stepinac, iako sam Ga uvijek oslovljava sveti, pa se ispravljala…

No, 2005. godine na natječaju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobila sam stipendiju za dvotjednu edukaciju o holokaustu u Izraelu. Seminar je organiziran u Međunarodnom centru Yad Vashem u Jeruzalemu i tijekom jedne radionice organizirani su susreti sa Židovima iz Zagreba, izbjeglim tijekom ili nakon II. svjetskog rata.

Već zgrčena srca očekivala sam novi val optužbi, muke, progona, mučenja preživjelih, ali ovoga puta ulazi fino obučeni, odmjereni gospodin i promatra jednu kolegicu s velikom zahvalom, prilazi joj i predstavlja se židovskim imenom, nama nepoznatim. Srdačno joj stišće ruku i predstavlja se. Zove se Dan Baram (počasni konzul RH do 2005) i kaže: „Vaš stric, vlč. Dragutin Jesih spasio me od deportacije u Auschwitz, no bez nadbiskupa Stepinca to se ne bi dogodilo.“

U svojoj životnoj priči, gosp. Dan Baram predstavio se svojim pravim imenom. Zove se Milivoje Fucs, rođen je 1931. u Zagrebu, a 1941. odvode ga u sabirni logor za Židove. No, njegova teta Elza Gross, dolazi do nadbiskupa Stepinca, dobiva za njega krsni list, te ga prebacuje katoličkom svećeniku, vlč. Jesihu u Šćitarjevo. U svom potresnom svjedočenju, konzul ističe veliki broj djece koje je nadbiskup Stepinac spasio od koncentracijskog logora, skrivajući ih u katoličkim župama u okolici Zagreba. Gosp. Baram posebno je istaknuo da se od njega nije tražilo pokrštavanje, niti da je čuo da je to nadbiskup od ikoga tražio ili nasilno pokrstio.

Svećenik, vlč. Jesih (stric kogelice koja je sa mnom bila na seminaru), kod kojeg je gosp. Baram boravio do 1943. stradao je od ustaškog noža, a gosp. Dan Baram napustio  je Hrvatsku 1949.

Nakon njegovog svjedočenja, osjećala sam stid što nikada nisam istražila grube nasrtaje na bl. Stepinca, što su mi „ljuske s očiju“ pale tek u dalekoj zemlji, koja bespogovorno slavi njegovu dobrotu. Srce mi se treslo slušajući svjedočenje o Njegovoj pravednosti tijekom NDH i to u Izraelu.

To je bl. Stepinac koji je zadužio Hrvatsku, ali je dio moje obitelji i života postao malo kasnije, 2008 godine. Te sam godine sestri darovala bubreg. U jednoj teškoj zdravstvenoj krizi moje sestre, medicinska sestra me na moj zatjev izvela iz bolnice i odvela do Njegova groba. Pala sam na koljena i zavapila mojem zemljaku, mojem sunarodnjaku, mojem zagovorniku… Drugo jutro, liječnik  je rekao da ne zna što se dogodilo, ali da nalaz nije više isti i da je kriza prošla.

Koliko je takvih priča, svjedočenja oplelo vijenac slave oko bl. Stepinca. Tko to može osporiti? Koje svjetovno izgovorene laži, montirani sudski procesi i politički pamfleti mogu osporiti dramatične obrate sudbina po Njegovu zagovoru? On, koji je branio već tada neovisnost Hrvata, izmolio nam je i državu.

 Miriam Goll

 

 

Novi teološki pogled dr. Ivice Raguža o Papi iznenađenja

Publika na predavanju I.Raguža u Osijeku,16.6.2015.

Ivica Raguž i Ružica Pšihistal

– „Ovaj je papa Franjo zaista papa iznenađenja. Ne odgovara ni konzervativnima, a ni progresistima. Konzervativni bi htjeli mir, da sve ostane po staromu, utabanom, a progresisti bi htjeli brze reforme. Kakav je to papa? Neki tvrde da se razmeće skromnošću, nepotrebnim stilom, dok s druge strane zbunjuje i liberalne krugove Katoličke Crkve, a zbunjuje i njegova medijska popularnost. Je li to dobro ili nije“, upitao je teolog prof. dr. Ivica Raguž, dekan KBF-a u Đakovu, uvodeći u teološko promišljanje o „velikom Papi“ kako je papu Franju nazvao u predavanju „Franjo – papa iznenađenja“. Riječ je o  predavanju održanom u ciklusu tribina u Klubu knjižare Nova gdje je Raguž ponudio svoje viđenje teološkog profila Pape i u kontekstu četiriju označnica njegova pontifikata (novost prakse, milosrđe kao konkretna ljubav, argentinska teologija oslobođenja, vizija Crkve i društva, ne više kao kružnice, nego poliedra, kao Crkve pastoralnog obraćenja) Raguž je govorio o novoj Papinoj enciklici Laudato sii’ (Hvaljen budi) čiji je talijanski naslov uzet iz hvalospjeva „Pjesme brata Sunca“ sv. Franje Asiškog. Papa Franjo 18. lipnja će predstaviti tu novu encikliku posvećenu ekološkim pitanjima u kojoj se govori o stvaranju i ekologiji te aktualna enciklika nije „enciklika o zaštiti okoliša“ već dokument koji se u šest poglavlja obraća svim ljudima (vjernima i nevjernima). Naglasak je, ističe Raguž, stavljen na: ono što se događa u našoj kući (onečišćenje, odbacivanje, zagrijavanje, utjecaj ekološke4 svijesti na oblikovanje gradova…), evanđelje stvaranja (svijet nije priroda nego Božje stvorenje; Kristov pogled), ljudski korijen ekološke krize, integralna ekologija, orijentacija i djelovanje (internacionalna politika, odgajanje za savez između čovječanstva i okoliša) te (u šestom poglavlju) odgoj i ekološka duhovnost (promjena stila življenja).

Izlaganje uglednog teološkog mislioca na osječkoj tribini organizirali su Ivica Vuletić i dr. Ružica Pšihistal, u ime Kluba knjižare Nova i Udruge katoličkih intelektualaca čiji je prvi predsjednik bio Ivica Raguž.

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

Zapovijed ljubavi

Isusova zapovijed učenicima „Ljubite jedni druge“ (Iv 15, 17), dana je u analogijskome nizu s drugim dvjema ljubavima ostvarenima u punini: ljubavi Oca prema Sinu i ljubavi Isusa prema učenicima (Iv 15, 9).  Starozavjetna odredba: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ (Lev 19, 18, Pnz 6, 5) – koju Isus ne dokida (Mt 22, 39) – tražila je dopunu bez ustupka nesavršenosti ljudskoj naravi. Nema uzmaka pred zapovijedi ljubavi kojoj je posljednja mjera nemjerljivost ljubavi Oca prema Sinu.

U Isusovu oproštajnom govoru, Velikosvećeničkoj molitvi u jednakom je analogijskome nizu poslanje njegovih učenika – koji nisu od svijeta, kao što ni on nije od ovoga svijeta (Iv 17, 14). Kao što je Otac poslao Isusa u svijet, tako i on šalje svoje učenike u svijet (Iv 17, 18). Analogijska matrica nagoviješta mimetizam odnosa, ali se ljubav poslanje ne može ostvariti pukim oponašanjem. Ljubav se ne može ni zapovjediti – kao ni ugasiti.

Zapovjedni oblik ljubavi dolazi iznutra. Njezin je imperativ izraz unutarnje nužnosti: Kada smo jedno – kao što su jedno Otac i Sin (Iv 17, 22) – ljubimo jer ne možemo drukčije.

 

R.P.

 

Duhovna obnova

Duhovna obnova UKI,23.5.15.

Duhovna obnova katoličkih intelektualaca u Osijeku

OSIJEK – Udruga katoličkih intelektualaca (UKI) organizirala je 22. i 23. svibnja u Osijeku duhovnu obnovu “Čežnja za Isusom – poziv življenja u Bogu” koju je za članstvo i zainteresirane vjernike vodio sveučilišni kapelan Arkadiusz Krasicki, CSSp, misionar Družbe Duha Svetoga u Osijeku. Duhovna obnova protekla je u razmatranju odabranih čitanja Ivanovog evanđelja i biblijskih tekstova, kršćanskoj meditaciji, duhovnim poticajima, pjesmi uz gitarsku pratnju voditelja Krasickog te u zajedničkoj molitvi. Predsjednica UKI-ja dr. sc. Ružica Pšihistal je zahvalila sveučilišnom kapelanu za suradnju i duhovnu okrjepu, a on je naposljetku poručio katoličkim intelektuacima: “Valja nam poznati jedinu čežnju i otkriti svoj poziv življenja u Bogu. Čežnja za nekim, za Bogom znači potpuno ispunjenje. Brak ili svećeništvo, redovništvo je samo sredstvo i to ne smijemo zaboraviti. Punina radosti i sreće je otkriće poziva u Bogu. Mijenjajte svijet u kojemu živite svojim “Abelovim  srcem”, svojim zajedništvom. Jedino takvo posvećenje ljubavi bez uzdarja može pridonijeti boljitku i oživjeti dužnost davanja sebe sestrama i braći ljudima. Postanite zajednica koja u čežnji za Isusom svjedoči poziv življenja u Bogu.”

Uz upaljenu svijeću kao znak Kristove prisutnosti drugoga dana obnove, uoči svetkovine Duhova (Pedesetnice), sabrani su promišljali o čežnji za Božjom ljubavlju kroz Božju riječ uvijek aktualnu; o značenju postupaka Tome blizanca koji se i danas ponavljaju u čovjekovom osobnom odnosu spram Isusa i zajednice; o važnosti svakodnevnoga ispitivanja savjesti i imanja čistoga srca; o doživljaju Božjega milosrđa i o susretu sa Isusom koji mijenja čovjeka. Govoreći o četirima vrstama ljubavi: agape, philia, storge i eros (milosrđe, prijateljstvo, privrženost, strast), Krasicki je podsjetio kako u ljubavi razlikujemo četiri koraka: prvi – ne očekivati uzdarje već izići s ljubavlju, zatim slijede: podići one koji trebaju – biti kraj drugoga, nikoga ne odbaciti od sebe i uvijek oprostiti!

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić