Category Archives: Uncategorized

Preminula Branka Balen

OSIJEK, 07. 09. 2009, GALERIJA LIKOVNIH UMIJETNOSTI OSIJEK, RAVNATELJICA BRANKA BALEN... snimio GOJKO MITIÆ

Obavještavamo sve članove Udruge, prijatelje, znance i kolege da je naša dugogodišnja i zaslužna članica Branka Balen, povjesničarka umjetnosti, ravnateljica Muzeja likovnih umjetnosti i muzejska savjetnica, preminula nakon duge i teške bolesti, u petak, 21. kolovoza 2015. godine.

Komemoracija njoj u čast bit će održana u utorak,  25. kolovoza u 10, 30 u Muzeju likovnih umjetnosti, a pokop istog dana u 13, 00 na Novogradskom groblju u Osijeku (kod OLT-a).

DON EDVARD PUNDA: LEŽATI PRED VRATIMA

I ove nedjelje u evanđelju, pred nama je jedna od poznatih Isusovih prispodoba, koja nas poziva na ozbiljno promišljanje o životu, posebice u odnosu prema materijalnim, prolaznim stvarima, da imamo na umu da vječnost ovisi o ovome ovdje i sada. Riječ je o prispodobi o bogatašu i siromašnom Lazaru. Bogataš živi u raskoši i sebičnosti, a Lazar u potpunom siromaštvu: „ležao je sav u čirevima i priželjkivao se nasititi onim što je padalo s bogataševa stola“. Potpuni procjep između te dvije sudbine, nastavlja se i u vječnosti. „Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo“, dok bogataš završava “u paklenim mukama”. Prispodoba nadalje govori kako nakon smrti nema mogućnosti ispravka. U zanimljivom dijalogu između bogataša i Abrahama, u kome bogataš moli da Lazar od mrtvih ode k njegovoj rodbini, upozori ih na opasnost od vječne propasti, te ih pozove na obraćenje, evanđelje nam otkriva u čemu se zapravo treba temeljiti kršćanski život, i koji je jedini sigurni put prema vječnoj sreći:

„Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane“.

Kršćanski život temelji se na Božjoj riječi. Ne postoji Isus koji bi bio odvojen od Božje riječi, Isus emocija i slično… Često smo kao ovaj bogataš koji misli da je za vjeru potreban neki izvanredni događaj, izvanjsko čudo… Isus se tome opire; On želi vjeru koja se temelji na Božjoj riječi.

Možda se više nego igdje, u ovome evanđelju potvrđuju riječi svetoga Jeronima: „tko ne poznaje Pisma, ne poznaje Krista“. Isus na jednom mjestu upozorava: „kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?”

Stoga i pitanje vječnog spasenja odnosno osude, ovisi o slušanju i vršenju Božje riječi. Makar želi da se svi ljudi spase, Isus jasno poručuje: „tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan“.

U središtu svega je Isus Krist koji nam se objavljuje preko svoje Riječi. U konačnici, i sam Lazar, kojega je bogataš odbacio, predstavlja Isusa Krista. U siromaštvu i ranama Lazarovim, skriveno je najveće otajstvo: sami Isus Krist koji je postao siromašan da se mi njegovim siromaštvom obogatimo i čije su nas rane iscijelile.

No, ova nam prispodoba rasvjetljuje i otajstvo ljudskog života. Ležati pred vratima u čirevima nije tek opis teške situacije u kojoj se zatekao čovjek kojega Isus naziva Lazar, a što u prijevodu znači „Bog pomaže“. Htjeli mi to priznati ili ne, bili toga svjesni ili ne, mi smo – svaki čovjek – u čirevima, ranjeni prvenstveno grijehom, i potrebni smo Božje pomoći. Ovo evanđelje, dakle, više nego neku situaciju, opisuje stanje čovjeka; ne nekog čovjeka, nego čovjeka uopće.

Ovo je jedina prispodoba u kojoj Isus daje ime osobi o kojoj govori. Lazar nije povijesna osoba, nije Lazar kojega je Isus uskrisio. Njegovo ime „Bog pomaže“, ime je svakoga tko se prizna siromašnim pred Bogom.

Ležeći pred vratima bogataša, Lazar pokazuje da se nije bojao ni sramio svoga siromaštva. Ležati pred vratima, upućuje na poniznost koju je imao i koja je potrebna svima i u svakoj životnoj okolnosti, bilo u oskudijevanju bilo u obilju. „Nije siromaštvo dovelo Lazara u vječni mir, nego poniznost, niti je bogatstvo odvelo bogataša u pakao, nego oholost i nevjera“, piše sveti Augustin u jednom svome govoru.

Čini mi se zgodno ovo današnje razmišljanje završiti riječima iz Ponovljenog Zakona: „Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga […]. I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva!“ (Pnz 8, 11-14).

Don Edvard Punda